Pixar – ispod prave priče mora da se nalazi ljudskost

Kada odabereš da u nečemu budeš inovator, onda to podrazumeva konstantan stres jer, prosto, nemaš od koga da „prepisuješ”. Sve moraš da učiš na sopstvenim primerima i greškama. Da li je onda moguće, u takvim okolnostima, imati zdravu i stabilnu atmosferu, a ne onu koja je prepuna trzavica, neizvesnosti i straha od budućnosti?
Pixar je dokaz da je odgovor na ovo pitanje – da, moguće je. Jer baš njima je ovo pošlo za rukom. I ne samo da im je pošlo, već im pedesetak godina konstantno polazi. Od sedamdesetih, kad su bili deo Lukasfilm grupe, preko kupovine kompanije od strane Stiva Džobsa, pa sve do danas, kada su deo Diznijeve imperije.
Ova kompanija često se spominje u kontekstu brige o ljudima, pa hajde da, iz perpektive mentalnog zdravlja kompanije, vidimo zašto je to tako.
Emocionalno stabilni su oni koji se osećaju psihološki bezbednim
Danas više nije tajna da su oni timovi u kojima je visoka psihološka bezbednost zapravo najbolji. A najbolji su u smislu da postižu odlične stvari, baš zato što je komunikacija otvorena i teče u svim mogućim pravcima. Pixar spada u kompanije koje su to radile i pre nego što je termin psihološke bezbednosti identifikovan kao takav.
Ova kompanija neguje otvorenost, podršku i poverenje, ali ne kao fensi reči u opisu svojih vrednosti, već kao stvarnih vodilja ponašanja koje promovišu i modeluju lideri. Tako se zaposleni u Pixaru osećaju slobodnim da dele svoje ideje, bez straha da će biti shvaćeni pogrešno ili ismevani. Usuđuju se da preduzimaju rizike zato što znaju da je tlo, u slučaju da na njega padnu, mekano. I da će imati ko da im pruži ruku da ustanu.
Pored psihološke bezbednosti, Pixar svojim ljudima pomaže u ličnom i profesionalnom rastu, tako što im obezbeđuje podršku, i to unutar stabilne i inkluzivne organizacione kulture.
Svi za kreativnost, kreativnost za sve
Ono što je specifično za organizacionu kulturu Pixara iz perspektive kreativnosti je to što je ova kompanija već uveliko legendardna po pitanju svoje inovativnosti. A znamo da je kreativnost njen temelj. Ono što Pixar radi jeste podsticanje takozvanog kolaborativnog storitelinga, što u suštini znači da svi zaposleni, bez obzira na poziciju, mogu da daju svoje ideje o likovima, radnji i ostalim kreativnim elementima naracije.
Unutar ove kompanije redovne su fidbek sesije, poznate kao „braintrust” sastanci. Na njima se postojeći kreativni koncepti usavršavaju i dotežu, tako da ono što izađe bude baš ono po čemu Pixar prepoznajemo u moru drugih koji rade isto.
Pixarova priča pokazuje kako kombinacija emocionalne stabilnosti – koja je, na psihološkom nivou, sama osnova brige o ljudima – i kreativnosti – koja je posledica toga koliko se pažnje polaže u to KAKO se posao obavlja – može da iznedri na prvi pogled nespojivo: i ušuškanost i inovativnost.
Time što svoje vrednosti živi upravo u kontekstu otvorenosti, preuzimanja rizika i rezlijentnosti, Pixar može da stvara priče sa kojima možemo da se povežemo na ljudskom nivou. A ko ne bi želeo da bude deo takvih priča?