„Kud svi, tu i mali Mujo” nije dobra strategija ličnog brendinga

Meni je, iskreno, malo muka od svega što je danas popularno. Znam da zvučim kao bumer koji se žali na muziku koju slušaju mladi (mada mi ni tu ništa nije jasno, ali to je već neka druga tema), ali sa ovoliko godina koliko imam (37) i iskustva (15), muka mi je od svega što „moram”, „trebalo bi”, „očekuje se”, „moderno je”, „popularno je”.

To sigurno ima veze sa time da sam dugo vremena provela u nekakvoj – često disfunkcionalnoj –  vezi sa marketingom. Od pisanja sadržaja, pa do nekih strateških i dubljih stvari koje su obuhvatale komunikaciju, pristupala sam stvarima iz perspektive psihologije, odnosno onoga kako prosečan ljudski mozak konzumira neki sadržaj. I jako brzo mi je postalo jasno da to što se danas, ali i dugo vremena unazad, radi i dešava, nema nikakve veze sa mozgom (pun intended).

Stani, Mujo, razmisli malo o svemu

Kad sam se ponovo našla u ulozi preduzetnice, shvatila sam da više ne mogu da o marketingu, ali i brendiranju same sebe, pričam samo iz perspektive posmatrača. Sad je potrebno zavrnuti rukave, ući u ring.

Imala sam iskustvo u sopstvenom brendiranju ranije, u prethodnom preduzetničkom poduhvatu, samo što mi to više nije radilo posao. Sada sam ipak na potpuno drugoj poziciji, koja mi se, istini za volju, mnogo više sviđa. Imam više samopouzdanja i fleksibilnosti, u smislu – sigurno ću negde pogrešiti, nekad reći nešto glupo ili doneti ishitrenu odluku. Možda će sve i da propadne, ali preživeću.

To je najbolja stvar koju donosi iskustvo – fleksibilno shvatanje svojih vrlina i mana, uspeha i neuspeha, svest o tome da je život njihova kombinacija.

To, i hrabrost da oteraš u tri lepe sve trendove koji ti se ne sviđaju.

Čvrsto zastupam stav da lični brending – moj, lični, ničiji drugi – ne sme da bude trendovska stvar. Ne moram da radim stvari koje se preporučuju. Mogu da razumem kako stvari funkcionišu i da biram šta je ono što će za mene da funkcioniše. Na osnovu mojih vrednosti, to jest onoga što mi je stvarno bitno. Ja upravljam svojim ličnim brendingom, a ne on mnome.

Ako se pitaš šta možeš da popraviš u svom ličnom brendingu, neću te ubeđivati da treba da dođeš kod mene na sesije, da to zajedno raspetljavamo. Možemo, ali to ćemo samo ako i kad ti tako odlučiš. Ono što mogu ovde da ti ispričam su tri stvari koje su meni pomogle na putu definisanja i predstavljanja sebe. Možda budu korisne i tebi.

Ne moram ja ništa.

Jedna od najkorisnijih životnih lekcija mi je da ne moram da se ponašam kao drugi ljudi, da mogu da biram za sebe i da, naravno, za to prihvatam punu odgovornost. Da se razumemo, kad biramo za sebe neki drugačiji put, onda treba da znaš da to sa sobom donosi brojne benefite, ali i neke probleme koje možda ne možeš ni videti, sve dok se ne dese.

Biti drugačiji u smislu da u potpunosti, svesno i odgovorno, biraš kako ćeš se predstavljati, je odlična stvar za one ljude koji će te prepoznati po nekim vrednostima, ali možda nikad neće imati masovnost koju može da donese uniformnost i „vanilla” pristup.

Biću ono što jesam.

Drugim rečima, autentičnost. Jedna prilično bitna tema, jer ako nisam ono što jesam, šta sam onda?

U temelju svakog ličnog brendinga mora da bude autentičnost, inače je cela priča fejk, kao Abibas papuče. Najbolji način osvešćivanja svoje autentičnosti, odnosno zbacivanja svega onoga što su očekivanja i kriterijumi drugih nabacili na tebe, često i bez tvoje saglasnosti, jeste da spoznaš ono što ti je stvarno bitno. Što tvom životu daje smisao, što čini da imaš osećaj da ne radiš samo posao, nego nešto što je, možda, deo tvoje misije na ovoj planeti.

Tu nema prečica, nema Mujo-pristupa; tu je potrebno biti iskren sa sobom i doneti odluke o tome kako će tvoja iskrenost da bude prezentovana drugim ljudima. To je suština autentičnog ličnog brendinga.

Neću se svima svideti.

To je činjenica sa kojom je pametno biti u miru. Istini za volju, čak i ako radiš sve „by the book”, i tad se nekima nećeš svideti. Šta god i kako god da radiš, biće ljudi kojima se nećeš svideti.

Zar nije onda bolje da radiš ono što ti misliš da treba, na način na koji misliš i osećaš da treba, pošto će te u tom slučaju manje biti briga da li to neko odobrava ili ne?

Nisi na ovom svetu da bi te drugi odobravali, već da živiš i radiš ono što ti je bitno, što te pokreće, oko čega imaš osećaj da je to baš to. To se može samo uz iskrenost prema sebi i uz dopuštanje sebi da budemo ono što jesmo.


Nisam do sada srela nijednu osobu koja je napravila odličan sopstveni brending tako što je prepisivala ono što su radili drugi, po Mujinom principu.

Svaki dobar brending ima nešto što na iskren i autentičan način komunicira vrednosti, onima kojima se obraća.

Princip dolaska do tih vrednosti i njihovo uobličavanje u lični brend su nešto što može da se nauči, ali magija koja nastaje kad se to primeni na stvarnu osobu, na ono što ona jeste i što joj je važno, je nešto neponovljivo i jedinstveno, kao otisak prsta.

Takav treba da bude i tvoj lični brending – da te po njemu prepoznaju po onome što stvarno jesi.

Pročitaj još i ...

Od čega se sastoji autentičnost

Pre koju nedelju, na Letnjoj školi primenjene psihologije koju je organizovala Sinergija, bila sam jedna od panelistkinja i pričale smo o tome šta je za nas autentičnost, kao i šta je ona u organizacionom kontekstu. Pošto se namerno nismo puno pripremale kako bismo bile što spontanije, isto tako namerno sam sela na poslednju stolicu u […]

blog post image

Zašto se danas svi lože na autentičnost?

Ležala sam na plaži i razmišljala o ovom pitanju i panelu na kom učestvujem na Letnjoj školi koučing psihologije u septembru, a tema je autentičnost. Naravno da sam *razmišljala*, jer ja svaki svoj odmor provodim radno… Hahahaha, šalim se, to jest, lažem bezočno. Ne provodim odmore radno, taman posla; provodim ih tako što se – pazi […]

blog post image