Zašto se danas svi lože na autentičnost?

Ležala sam na plaži i razmišljala o ovom pitanju i panelu na kom učestvujem na Letnjoj školi koučing psihologije u septembru, a tema je autentičnost. Naravno da sam *razmišljala*, jer ja svaki svoj odmor provodim radno… Hahahaha, šalim se, to jest, lažem bezočno. Ne provodim odmore radno, taman posla; provodim ih tako što se – pazi sad – odmaram, i puštam mozak da sam bira svoju ispašu.

Sad kad smo to rešili, da se vratim na temu. Autentičnost je danas, očigledno, još jedan „buzzword”. Nije to ništa neobično – pre nje su na sceni bili bazovi poput „sustainability”, „agile”, „empathy”, „customer-centric” i slično. Sve ove reči svedoci su promene paradigme – od usmerenosti samo na rezultate, prelazimo i na one „mekše”, kao što je briga o ljudima, što je odlično. U taj trend ugnezdila se i – autentičnost.

Povod da uopšte razmišljam o ovoj temi na blagoslovenom odmoru bio je prilično banalan. Znaš kako imaš, na nekim aerodromima, onaj glupi autobus koji te prevozi od gejta do aviona gde treba da se ukrcaš? E, u tom autobusu sam videla grupu momaka u darkerskom fazonu, njih pet ili šest, koji su imali negde oko dvadeset godina. Izgledali su i ponašali se potpuno tipično za svoj uzrast. Nešto između dečaka i muškaraca, međusobno su se čikali i domunđavali, da bi onda u narednom trenutku bili smrtno ozbiljni.

Ne znam šta su im bile teme, jer iako sam imala super poziciju da prisluškujem, taj plan je propao pošto su govorili na italijanskom. To me, svakako, nije sprečilo da špijuniram („Možda ste dobili pogrešan broj…”) i zahvaljujući tome, primetila sam da je jedan od tih momaka nosio crnu majicu sa Barbie natpisom, dok je drugi imao nokte nalakirane u crno.

Ta dva detalja su mi bila simpatična, jer se videlo da je njima to najnormalnija stvar, a u „moje vreme” bi za to lako mogli da dobiju batine. Čak i ja, koja sam oduvek i zauvek u fazonu „neka svako živi svoj život kako hoće”, imala sam reakciju čuđenja, u fazonu: „Vau, kako je ovo kul!”.

I ništa, kad smo ušli u avion, više ih nisam videla. Pomislila sam na tu scenu nekoliko dana kasnije, kad mi je mozak, ničim izazvan, u svest šuknuo reč „autentičnost”, isprva bez ideje šta je poveznica. A onda mi je sinulo.

Evo u čemu je fora

Momci koje upravo spomenuh su pripadali generaciji Z. Ja, kojoj je sve to kul, pripadam generaciji Y. Znači, generacijski smo bliski, ali smo po tome kako vidimo svet nekada prilično različiti. I baš dok sam, poput obesnog morža, ležala na plaži, shvatih da njihova generacija ne bi ni primetila Barbie majicu i nalakirane nokte. Ja, međutim, jesam.

To je zato što je autentičnost tema kojom se bavimo mi, generacija Y, poznati kao milenijalci.

• Bumerima to ne bi ni palo na pamet, jer bi na muškarca sa nalakiranim noktima reagovali kao da su videli vanzemaljca, koji je došao da ih napastvuje, ukrade im identitet i baci kletvu na njihove useve. U svetu u kom su oni odrastali, nije bilo mesta za ovakve „ekscentričnosti”.

• Generacija X bi isto bila revoltirana, s tim da bi oni u tom revoltu ipak bili tiši, postajući svesni da možda svet ipak ne završava tamo gde završava njihova percepcija. Ipak bi se, za svaki slučaj, udaljili, verovatno i ignorisali celu stvar, ne znajući u koju mentalnu fioku ga smestiti.

• Generacija Y, koja je rođena u jednoj stvarnosti (fiksni telefon i „Dobar dan, da li je to stan Gavrilović, mogu li dobiti Ivana?”), a živi u drugoj (Google, Netflix, ChatGPT), sada pripada i jednoj i drugoj (ruku na srce, neki malo više jednoj ili drugoj). Nama su u crno nalakirani nokti momka od dvadesetak godina znak njegove autentičnosti i hrabrosti da nosi ono što se njemu sviđa, nezavisno od toga šta će drugi o tome da misle.

• Generacija Z je u fazonu „WTF“ (ili kako se to već kaže na njihovom jeziku). Dok mi pričamo o autentičnosti, oni je žive. Njima je to normalno. Nije im uopšte tema. Kao što se mi ne hvalimo kako znamo da koristimo imejlove, tako se oni ne hvale da su autentični. Njima se to podrazumeva!

Odnosi između generacija su, takođe, beskrajan izvor zabave. Recimo, kad čujem muziku koju slušaju ti „klinci”, prevrnem očima i pomislim kako mladi nemaju pojma šta je dobra muzika. Baš kao i svaka generacija pre moje, za ovu koja dolazi!

Biće zanimljivo videti kako će generacija Z da oblikuje svet i sve što u njega spada. I kako će da reaguju kad im nova, generacija alfa, bude normalizovala stvari koje će za njih biti čista egzotika.

Kao oni nama, milenijalcima, autentičnost!

Pročitaj još i ...

Uključi se u psihološko profilisanje IT sektora u Srbiji 🦸 [ended]

Update 30/12/24: Faza prikupljanja podataka je gotova, hvala vam svima koji ste učestvovali. Objavićemo rezultate čim ih obradimo. Živeli! 🌻   Da li radiš za Tonija Starka ili Dart Vejdera? Džobsa ili Maska? Nea ili… okej, razumemo se. Popuni časkom anonimnu anketu i pomozi nam da isprofilišemo IT sektor u Srbiji 🤓 Za oko 7 […]

blog post image

Od čega se sastoji autentičnost

Pre koju nedelju, na Letnjoj školi primenjene psihologije koju je organizovala Sinergija, bila sam jedna od panelistkinja i pričale smo o tome šta je za nas autentičnost, kao i šta je ona u organizacionom kontekstu. Pošto se namerno nismo puno pripremale kako bismo bile što spontanije, isto tako namerno sam sela na poslednju stolicu u […]

blog post image

„Kud svi, tu i mali Mujo” nije dobra strategija ličnog brendinga

Meni je, iskreno, malo muka od svega što je danas popularno. Znam da zvučim kao bumer koji se žali na muziku koju slušaju mladi (mada mi ni tu ništa nije jasno, ali to je već neka druga tema), ali sa ovoliko godina koliko imam (37) i iskustva (15), muka mi je od svega što „moram”, […]

blog post image